Višnja
Višnja ili na latinskom Prunus cerasus je koštičavo voće iz istog roda kao i trešnja, kojoj je najbliža, zatim šljiva, kajsija, badem, breskva. Potiče iz Male Azije, odakle su je Grci i Rimljani raširili po čitavoj Evropi. Višnja je jako prilagodiva biljka, pa je i to doprinelo da njen areal bude veoma širok, skoro čitava teritorija Evrope i jugozapadna Azija. Još dok je rasla u divljem obliku, u prošlosti, njeni plodovi su korišćeni za ljudsku ishranu.
Sorte višnje i njihove osobine:
OBLAČINSKA – Plod sitan, prosečne mase oko 2-2,5g. Pokožica sjajna intenzivne karmin crvene boje. Meso sočno, ukusno, slatkonakiselo, odlične arome. Ima dobro obojen sok pogodna za industrijsku preradu. Sazreva krajem VI početkom VII meseca. Stablo je slabo bujno niskog rasta i okrugle krune. Daje puno izdanaka. Otporna je na kasni prolećni mraz i sušu. Često ima visok procenat samooplodnje, čak do 80%. Može se gajti samostalno.
ŠUMADINKA – Sorta koja ima nejkrupnije plodove medju višnjama. Plod krupan do veoma krupan, mase oko 7 g., zatupasto srcast, pokožica crvene do tamno crvene boje, meso polučvrsto, sočno ukusno sok obojen. Vreme zrenja kraj prve decade VII meseca. Stablo polupatuljasto široke krošnje, pogodno za berbu. Otporna na mraz i sušu, nije mnogo osetljiva na bolesti i štetočine. Počinje da radja prve godine pri sadnji i redovno rađa, ima obilnu rodnost. Pogodna je za industrijsku preradu i ima malu košticu.
MAJSKA VIŠNJA ( NEPOZNATO POREKLO ) – Plod srednje krupnoće okruglasto srcastog oblika, pokožica sjajna, intenzivne rubin crvene boje. Meso polučvrsto, sočno, slatko na kiselo, aromatično, sok je crvene boje. Sazreva početkom VI meseca, stablo srednje bujno do bujno. Otporna na štetočine a dobrim delom na biljne bolesti, cvetovi osetljivi na mraz. Rano prorodi i dobro i redovno rađa. Pored majurke najranija sorta kod nas, samoplodna je, dobar je oprašivač za druge sorte približnog vremena cvetanja. Plodovi sazrevaju istovremeno.
Uslovi gajenja višnje
Višnja se ubraja u red najcenjenijeg voća, uglavnom u industrijskoj preradi.
Njezini aromatični plodovi su vrlo pogodni za spravljanje raznovrsnih prerađevina (kompot, sokovi rakija-višnjevača i dr.). Osim toga, pojedine sorte višnje su pogodne i za upotrebu u svežem stanju, što im značajno može povećati vrednost.
U našim uslovima višnja cveta u drugoj i trećoj dekadi aprila, zavisno od klimatskih uslova i bioloških osobina sorte. Oprašivanje višnje uglavnom se obavlja insektima i to u prvom redu pčelama. Za hektar višnjika potrebno je 4-6 košnica.
Vreme dozrevanja višanja zavisi od bioloških osobina sorte i vremenskih uslova tokom dozrevanja. U našim klimatskim uslovima to je vreme od sredine do kraja juna.
Stablo plemenitih sorti višanja dožive 25 do 30 godina, dok pojedinačna stabla i do 50 godina. Višnja stupa u rod u trećoj godini nakon sadnje, dajući rod od 0,6 do 6 kg po stablu, zavisno od bioloških osobina sorte. U razdoblju od četvrte do šeste godine daje rod od 5 do 30 kg, od sedme do desete godine od 10 do 60 kg, od jedanaeste do petnaeste od 20 do 100 kg i posle petnaeste godine daje urod od 30 do 150 kg.
Priprema zemljišta za sadnju
Pre dubokog oranja (rigolovanja) potrebno je krčiti ostatke zaostalog šiblja ili drveća i zaravnati male ili veće depresije na parceli. Meliorativna đubrenje obuhvata dodavanje fosfora i kalijuma, delom pre rigolovanja, a delom pod tanjiraču. Budući da se koren višnje nalazi do 60 cm du¬bine, rigolovanje zemljišta mora se obaviti najmanje do te dubine. Rigolovanje je najbolje obavljati onda kad je zemljište potpuno suvo, a to je uglavnom u julu i avgustu. Pre sadnje, i to jesenje, potrebno je poravnati i usitniti zemljište. To je vrlo važno jer je za uspešnu sadnju potrebna rastresita zemlja. Iskolče se redovi i sadna mesta na razmaku 5 x 4 m. Za sadnju dolaze u obzir samo prvorazredne jednogodišnje sadnice višnje sa snažno razvijenim nadzemnim delom (s prevremenim izdancima) kao i dobro raz-vijenim korenovim sistemom.
Vreme i tehnika sadnje
Sadnju je potrebno obaviti u jesen jer prolećna, a pogotovo kasna prolećna sadnja može biti vrlo loša u pogledu prijema i razvijanja primljenih sadnica. Sad¬nica višnje rano počinje vegetaciju, a istovremeno se koren u zemljištu sporo oporavlja, pa u toj razdoblju nema dobre ravnoteže u snabdevanju vodom i hranivima iz zemljišta. Sadnice posađene u jesen ili rano proleće prekraćuju se tek pre početka vegetacije, i to na visinu 120 cm uz prekraćivanje svih bočnih izdanaka na 2 pupoljka, s tim da se bočni izdanci do 80 cm potpuno uklone.
Na označenom mestu iskopa se toliko velika jama da se u nju lako može smestiti sadnica s korenjem, ali s korenovim vratom u nivou površine zemljišta. Zemljište posuto po korenu sadnice se dobro nagazi, doda se stajsko đubrivo i zatim prekrije rastresitom zemljom. Ako se stajsko đubrivo stavlja posle, tada se stavlja po ivičnom delu posađene sadnice u količini oko 30 kg.
Održavanje zasada
U proleće i pre početka vegetacije dodaje se mineralno đubrivo KAN 27%. Tretiranje zakorovljenog zaštitnog pojasa obavlja se 2 – 3 puta u ve¬getaciji s 4 – 6 l/ha. Rezidba rodnih stabala obavlja se u periodu mirovanja voćki i u doba vegetacije. Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja zasada. Košenjem (malčiranjem) trave i korova povećava se sadržaj or¬ganske materije, poboljšavaju fizička, hemijska i biološka svojstva zemljišta.
Đubrenje
Pre podizanja voćnjaka obavlja se hemijska i fizička analiza zemljišta, kojom se odredi koncentracija pojedinih hranjiva i reakcija zemljišta, a na bazi nje i količina mineralnih đubriva i moguća mera kalcizacije. Ako su fizička svojstva nepovoljna poput teških, zbijenih i vlažnih zemljišta, potrebno ih je što pre popraviti odgovarajućim agrotehničkim merama.
Zbog jače bujnosti, kod višnje je istaknutija potreba za azotom u odnosu na trešnju. Azot iz mineralnih đubriva, poput amonijum nitrata, uree, amonijum sulfata, KAN-a, UAN-a dodaje se tokom aktivnog rasta u nekoliko obroka (dva do tri puta). U prvim godinama rasta i razvoja višnje, povećana je potreba za azotom. Mladim voćkama dodaje se 30 – 40 kg/ha azota, a starijima u rodnosti 60 – 140 kg/ha. Višnje u prvim godinama traže 30 kg/ha fosfora, a kasnije tokom rodnosti 60 – 90 kg/ha. U prvim godinama razvoja potrebe za kalijumom iznose 60 kg/ha, a u punoj rodnosti iznosi 150 – 200 kg/ha. U cilju poboljšanja čvrstoće plodova, preporučljivo je dodavati kalcijum prskanjem kao kalcijumev hlorid ili kalcijumev nitrat u nekoliko navrata tokom rasta ploda.