Trešnja
Trešnja ili latnski Prunus avium pripada porodici koštičavog voća i najsličnija je višnji. Inače to je listopadno drvo, obično u prirodi, visine oko 20 m čiji se plod koristi u ljudskoj ishrani. Kultivisana je od divlje trešnje, poznatije i kao crna trešnja ili vrapčara. Njen prirodni areal je Evropa, Mala Azija,Kavkaz, severni Iran, zemlje Magreba. Danas se ova voćka uzgaja i u drugim krajevima planete, gde je preneta i naturalizovana.
Sorte trešnje i njihove osobine:
STELA – Plod krupan, prosečne maseoko 7g, srcastog oblika, purpurno crvene pokožice. Meso čvrsto, rskavičavo, sočno, finog ukusa i arome. Sazreva polovinom VI. Stablo srednje bujno i razgranato. U kišnim danima plodovi pucaju i trule. Trešnjina osa izaziva crvljivost. Odlična stona sorta koja rano prorodi i redovno i obilno rađa.
VAN – Plod vrlo krupan, mase oko 7,5g. okruglasto srcast, pokožica tamno crvena. Meso rskavičavo, slatkonakiselo, veoma aromatično pogodno za raznovrsnu preradu. Sazreva u prvoj polovini juna. Stablo je srednje bujnosti. Plodovi u kišnom periodu ponekad trule ( monilija ). Rano prorodi i odlično rađa svake godine.
HEDELFINGEROVA ( Narodno-Herc) – Plod je krupan, mase7,5g. izduženog srcastog oblika, pokožica sjajna, tamno crvene boje. Meso tamno crveno, slatko nakiselo, čvrsto, rskavičavo, odlična za jelo. Sazreva u drugoj polovini juna. Stablo bujno robusno i zdravo. Otporna na mraz i sušu. Napada je trešnjina muva zbog čega crvlja. Kod nas se sve više gaji zbog rodnosti, kvaliteta plodova i otpornosti.
LAMBERT – Plod vrlo krupan mase preko 8g. srcastog oblika, pokožica tamno crvene boje. Meso čvrsto, sočno, slatko na kiselo, rskavičasto i aromatično. Sok obojen. Sazreva krajem VI. Stablo srednje bujno do bujno. Stablo otporno na mraz, sušu, malo je osetljivo na resetavost lišća, plodovi crvljaju. Odlična za različite vidove industrijske prerade.
LIONSKA RANA – Plod krupan mase oko 5g. zatupastosrcast, pokožica tanka, sjajna, tamnocrvena. Meso čvrsto, sočno, tamno crveno, slatko na kiselo, ukusno i aromatično. Sazreva u trećoj dekadi maja. Stablo srednje bujno do bujno, krošnja pandulasta. Delimično osetljiva na gljivična oboljenja, ne črvlja, plodovi ređe pucaju izuzev u kišnim godinama. Veoma raširena u Podunavlju.
SUNBURST (Samberst) – Stablo je slabo do srednje bujno, široke piramidalne krune. Samooplodna je. Rano prorodi i odlično rađa svake godine. Plod je vrlo krupan, čak i do 11g. loptast, pokožica je sjajne purpurno crvene boje do tamne. Meso je čvrsto, slatko i kvalitetno,takođe crvene boje. Sazreva sredinom juna. Odlična sorta trešnje, preporučuje se za gajenje zbog kvalitetnih plodova i rodnosti. Imamo je i u našem zasadu.
GERMERZDOFSKA – Plod veoma krupan mase od 7-11 g. srcastog oblika. Pokožica je elastična, nežna, boje tamno crvene koja u zrelosti prelazi u skoro crnu. Meso čvrsto, sočno, rskavo i obojenog soka. Zri polovinom VI meseca. Stablo vrlo bujno, uspravnih grana piramidalne krune. Ima dosta sličnosti sa Hedelfingenskom. Osetljiva je na tople vetrove u cvetanju. Ima veoma kvalitetne plodove i dobru rodnost.
BURLATOVA RANA – Plodovi krupni okruglasto srcastog oblika, čvrsti, sočni, slatkonakiseli, naizgled privlačni. Vreme zrenja druga polovina maja. Stablo je srednje bujnosti otporno na mraz sušu, ranim zrenjem izbegava crvljivost. Rano prorodi i rađa redovno i obilno, cenjena zbog atraktivnih plodova, koji se lako unovčavaju.
KORDIA – Plod je krupan sa veoma dugačkom pereljkom, tamne burgundsko crvene boje pokožice i sa mesom iste boje, odličnog ukusa i arome. Sorta srednjeg do kasnog vremena cvetanja, sa cvetovima blago osetljivim na prolećne mrazeve u odnosu na druge sorte istog vremena cvetanja. Veoma dobro podnosi niske temperature. Umereno tolerantna prema pucanju plodova.
REGINA – Nova sorta, poreklom iz Nemačke koja je trzišno zastupljena među komercijalnim sortama tamno crvene trešnje. Regina dobro podnosi zimske mrazeve i tolerantna je prema hladnijim vremenskim uslovima sa većom količinom padavina. Plod je krupan, čvrst, veoma dobrog ukusa, otporan je na pucanje. Sorta kasnog vremena cvetanja i sazrevanja.
KARMEN – Voćna sadnica Karmena dobijena je slobodnim oplodjenjem Germersdorfske. Srednjeg je vremena zrenja. Stablo je srednje bujno i dobro razgranato. Cveta srednje kasno. Rano prorodi i dobre je rodnosti. Plod je vrlo krupan (10 g), okruglasto-spljoštanog oblika. Pokožica je intezivno crvene do tamnocrvene boje, sjajna. Peteljka je duga. Meso je crvene boje, srednje čvrsto, slatko-nakiselog, harmoničnog ukusa, dobrog kvaliteta. Sok je crvene boje. Interesantna je zbog velike krupnoće plodova.
BIG STAR – Sazreva u petoj nedelji trešanja (+24). Stablo je bujno sa uspravnim rastom grana i slabijim razgranavanjem. Cveta srednje rano. Samooplodna je sorta. Dobre je rodnosti. Plod je vrlo krupan (10g), srcastog oblika, tamno crvene do crne boje. Meso je srednje čvrsto, dobrog kvaliteta. Osetljiva je na pucanje ploda. Interesantna je zbog samooplodnosti, dobre rodnosti i vrlo krupnog ploda.
STAR HARDY GIANT – Stablo je slabo bujno sa širokom krošnjom i povijenim granama. Rodnost je redovna i obilna. Odlična sorta. Dozrevanje početak juna. Plod je krupan (oko 9-10g), intenzivno crvene boje, okruglo srcolikog oblika. Meso ploda je crvene boje, vrlo čvrstog mesa.
Uslovi gajenja trešnje
Od klimatskih uslova za gajenje trešnje posebno značenje ima temperatura, i to u prvom redu apsolutne minimalne tokom zimskog mirovanja, na početku i na kraju vegetacije. Raspored padavina tokom vegetacije je vrlo bitan u fazi rasta ploda, a posebno u fazi bubrenja ćelija i dozrevanja. Dosta je otporna na niske temperature, tokom zime izdrži, kraće vreme, i do -28 0 C. Prilikom odabira parcele za podizanje zasada treba imati u vidu mogućnost pojave kasno procnih mrazeva. Veće količine padavina u fazi dozrevanja plodova prouzrokuju pucanje plodova i izraženiji napad bolesti i štetočina, naročito trešnjine muve. Intenzivan gajenje trešnje zahteva duboka, dobro drenirana i plodna zemljišta. Trešnja gajenja na divljoj trešnji (podlozi) bolje podnosi nešto teža zemljišta ilovastoglinaste teksture. Nasuprot tome, ne podnosi teža zbijena zemljišta. Ukoliko je zemljište duže vreme prekomerno vlažno (slaba prozračnost), koren počinje da truli.
Trešnja zahteva đubrenje sa većim sadržajem organske materije i koja su biološki aktivna. Poželjno je da reakcija zemljišta bude neutralna do slabo kisele reakcije. Jako karbonatna i alkalna nisu pogodna za gajenje trešnje, jer je u njima prisutan poremećaj u ishranom gvožđa, tj. hloroza lišća.
Oprašivanje trešnje
Često zbunjuje činjenica da zdrava stabla prelepog izgleda i sa obilno cvetalom krošnjom ne donose plodove. Kao i uvek, za to postoji više od jednog objašnjenja. Kada se sve stavi na stranu ostaje samo jedno veoma važno pitanje koje treba razmotriti, a to je oprašivanje. Iako postoji nekoliko samooplodnih sorti, trešnja je samobesplodna vrsta i zahteva unakrsno oprašivanje. Da bi unakrsno oprašivanje bilo uspešno potrebne su 2 do 3 unakrsno kompatibilna oprašivača sa istim vremenom cvetanja ili čije se vreme cvetanja preklapa.
Kod trešnje je prisutna homomorfična i monofaktorijalna gametofitna samokompatibilnost koja je kontrolisana Slokusom sa multipnim alelima. Drugim rečima, ako polenovo zrno nosi S alel koji se takođe nalazi u somatskommaterinskom tkivu tučka, zrno neće rasti; ukoliko se S-alel razlikuje od onog u materinskom tkivu polenovo zrno će klijati i razviti polenovu cevčicu sa muškim jedrom koje će dovesti do oplodnje. Na osnovu ove činjenice, sve trešnje se svrstavaju u takozvane polen inkompatibilne grupe. Prvobitno je identifikovano šest grupa S alela, što praktično čini 15 različitih grupa. Zapravo, do 2000. godine prijavljeno je samo deset grupa sa svojim specifičnim S alelima. Sorte koje pripadaju nultoj grupi su univerzalni oprašivači, kompatibilni sa većinom sorti iz drugih grupa.
Oprašivanje je jedan od najvažnijih procesa čitavog toka vegetacije kod trešnje. Uspeh oprašivanja zavisi od adekvatne količine vitalnog, kompatibilnog polena, efikasnog nanošenja polena na žig tučka, od klijavosti polena, rasta polenovih cevčica i prodora koji će konačno dovesti do oplodnje i daljeg razvoja ploda.
Trešnja se uglavnom kalemi na sejancu divlje trešnje i na magrivi. Divlja trešnja je dobra podloga za sve sorte dok se magrivi često prepisuje nedovoljana afinitet sa nekim sortama rskavicama, mada je otpornija na viroze. Trešnja kalemljene na magrivi kraćeg je veka nego kalem na sejancu d. trešnje. Postoje i vegetativne podloge manje bujnosti od sejanca .trešnje koje su se dobro pokazale kao sto je podloga „kolt“ .
Priprema zemljišta za sadnju
Dve godine pre sadnje trešnje trebalo bi zasejati višegodišnje leguminoze kao pretkulturu jer one imaju sposobonost vezivanja atmosferskog azota i obogaćivanje zemljišta istim. Nakon đubrenja pristupa se rigolovanju na dubini od 60 – 100 cm, u zavisnosti od rastresitosti i dubine zemljišta. Rigololuje se dva meseca pre sadnje. Nakon toga zemljište se istanjira i razmere se mesta za sadnju trešanja.
Đubrenje
Važno je da su hranjiva pristupačna u svim razdobljima razvoja, što je slučaj u provetrenim i umereno vlažnim zemljištima. Pre podizanja voćnjaka obavlja se hemijska i fizička analiza zemljišta, kojom se odredi koncentracija pojedinih hranjiva i reakcija zemljišta, a na bazi nje i količina mineralnih đubriva i moguća mera kalcizacije. Ako su fizička svojstva nepovoljna poput teških, zbijenih i vlažnih zemljišta, potrebno ih je što pre popraviti odgovarajućim agrotehničkim zahvatima. Teška zemljišta bogatija su hranjivima, ali ne odgovaraju ni trešnji ni višnji. Pogodnija su lakša zemljišta, iako sardže manje hranjiva.
Azot je jedan od elemenata koji najviše utiče na rast i direktno na rodnost. Nega voćka delimično dobija razgradnjom humusnih materija, koje smo uneli stajskim đubrivom (ili tresetom) pre sadnje. Zatravljeni voćnjak velik je izvor azota. Azot iz mineralnih đubriva, poput amonijum nitrata, uree, amonijum sulfata, KAN-a, UAN-a dodajemo tokom aktivnog rasta u nekoliko puta (dva do tri puta). Količine unosa zavise o obezbeđenosti zemljišta, starosti drveta, padavinama, porastu i rodnosti. Pritom moramo znati da je u prvim godinama povećana potreba za tim hranivom, zbog intenzivnog vegetativnog rasta do konačnog oblikovanja skeleta. Mladim voćkama dodaje se 30 – 40 kg/ha azota, a starijima u rodnosti 60 – 140 kg/ha.
Fosfor je element koji se teže ispira i slabo je pokretljiv u zemljištu. Višnje i trešnje u prvim godinama traže 30 kg/ha fosfora, a kasnije tokom rodnosti 60 – 90 kg/ha. U prvim godinama razvoja potrebe za kalijumom iznose 60 kg/ha, a u punoj rodnosti iznosi 150 – 200 kg/ha. U cilju čvrstoće plodova, preporučljivo je dodavati kalcijum prskanjem kao kalcijum hlorid ili kalcijum nitrat u nekoliko navrata tokom rasta ploda.