Šljiva
Šljiva raste kao srednje veliko stablo, manje ili više bujnog rasta. Pojedine sorte zahtevaju oprašivače, dok se neke oprašivaju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vreme cvetanja je u aprilu, pre listanja, a plodovi sazrevaju u avgustu, septembru i oktobru, zavisno od sortie. Ne zahtevaju redovno i obilno obrezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.
Sorte šljiva i njihove osobine:
STENLEJ – Nastala je 1912. Sazreva u drugoj polovini avgusta i početkom septembra. Stenlej je srednje bujna sorta. Osetljiv je prema poznim, prolećnim mrazevima. Delimično je samoplodan. Relativno je otporan prema plamenjači, rđi i suši, a tolerantan prema virusu šarki.. Plod je krupan (oko 37 g), ovalno-izdužen, tamno plave boje. Meso je, čvrsto, dosta sočno, sladunjavog ukusa i dobrog kvaliteta. Koštica je krupna i odvaja se od mesa. Prezreli plodovi lako otpadaju. Transport dobro podnosi tako da je sve trazenija sorta na Ruskom trzistu. Vrlo rano počinje da rađa. U punoj rodnosti rađa redovno i obilno.. Plod stenleja može se koristiti za potrošnju u svežem stanju, za sušenje, rakiju, i druge oblike prerade. Rezidba treba da bude redovna i oštra.
ČAČANSKA RANA – Jedna od najjranijih sorti šljive a sazreva početkom jula meseca, 7 do 8 dana posle Rut Geršteter. Stvorena je u Institutu za voćarstvo u Čačku. Roditelji su joj Vagenhajm i Požegača. Sorta se odlikuje krupnim plodovima koji mogu dostići do 65 grama, izduženo jajastog oblika i crvenoplave boje. Meso je žuto, čvrsto, sočno. Koštica je krupna a meso se odvaja od koštice – cepača. Autoinkompatibilna je. Dobro oprašivači za čačansku ranu su: čačanska lepotica i čačanska najbolja. Čačanska rana prorodi rano, i rađa dobro i redovno. Preporučuje se za gajenje kao vrlo rana i rodna stona šljiva, krupnih, kvalitetnih i transportabilnih plodova i zadovoljavajuće otpornosti prema bolestima.
ČAČANSKA LEPOTICA – Dobijena u Centru za voćarstvo i vinogradarstvo u Čačku, 1961. godine, a priznata je 1975. Sazreva krajem jula-početkom avgusta. Srednje je bujna Prorodi rano, a rađa dobro i redovno. Plod je krupan (31-42 g) jajast, tamnoplave boje sa itraženim pepeljkom i vrlo privlačne spoljašnosti. Meso je zelenožuto, vrlo čvrsto, sočno, aromatično i vrlo prijatnog slatkognakiselog ukusa. Koštica se odvaja od mesa. Prednosti su joj, osim što dobro podnosi transport i to što rađa redovno i obilno u svim uslovima, a i otporna je na plamenjaču i rđu, kao i na pomenutu šarku. U normalnim uslovima ne pati od monilije.
ČAČANSKA NAJBOLJA – Postala je 1961. godine, ukrštanjem vangenhajmove i požegače. Priznata je za novu sortu 1975. godine. Sazreva sredinom avgusta, tj. nedelju dana pre stenlija. Bujna je sorta. Polen ima dobru klijavost. Autoinkompatibilna je. Dobro oprašivači za čačansku najbolju su: čačanska rana i čačanska lepotica Cilindričnog je oblika, vrlo je krupan (44 g), a može dostići i 90 – 100 g. Šav je izražen i deli plod na dva jednaka dela. Plod može dugo (2-3 nedelje) da se održi na grani a da pri tom ne izgubi u kvalitetu. Čačanska najbolja preporučuje se za gajenje kao stona sorta zbog kavalitetnih i vrlo krupnih plodova, odlične transportabilnosti, ranog početka rađanja, redovne i obilne rodnosti, otpornosti prema moniliji i tolerantnosti prema plamenjači i rđi.
ČAČANSKA RODNA – Nastala je ukrštanjem sorti Stenlej i Požegača. Priznata je za novu sortu 1975. Sazreva krajem avgusta i početkom septembra.Plodovi dobro podnose transport. Slabo je do srednje bujna. Plod je srednje krupan do krupan (30 do 45 g), jajast tamnoplav, privlačan. Meso je žućkasto, čvrsto, srednje sočno, aromatično, slatko. Koštica se odvaja od mesa. Plod je svestrane upotrebne vrednosti, a naročito pogodan za sušenje. Preporučuje se za gajenje zbog obilne rodnosti, relativne otpornosti prema mrazu i pogodnosti za sušenje. Zahteva redovnu obnovu rodnog drveta.
KALIFORNIJSKA PLAVA – Poreklom iz SAD. Sazreva sredinom jula. Srednje je bujna. Kruna je rastresita. Cveta srednje pozno. Dosta je osetljiva prema poznim mrazevima. Polen ima slabu klijavost (13,5%). Delimično je samoplodna. masa ploda iznosi oko 46 grama, stoga lako je zaključiti da ova sorta pruža dosta velike plodove, s tankom kožicom plave boje, okruglastog oblika, unutrašnjost ploda je srednje čvrstoće, osvežavajućeg ukusa. Koštica je srazmerno sitna i odvaja se od mesa. U punoj zrelosti plodovi lako otpadaju. Radja dobro. Transport podnosi osrednje, pa je treba brati 2 do 3 dana pre pune zrelosti.
GROSE FELICIJA – Sorta italijanskog porekla. Izuzetno je krupnog ploda ( do 150 grama). Grose Felicija je odlična kao konzumna šljiva a moze da se koristi i za pripremu rakije. Boja ploda je plavoljubičasta, meso je žute boje, čvrsto i vrlo ukusno Sazreva kasno (desetak dana posle Stenleja). Nova sorta na našem području.
RUSKA DŽANARIKA – Postoje dve sorte: crvena i žuta. Spadaju u srednje krupne sorte, velike rodnosti. Ova sorta šljive traži minimalnu ili gotovo nikakvu zaštitu pa je najviše koriste pčelari. Kvalitet ploda osrednji, koristi se za rakiju i industriju. Spada u ranije sorte šljiva. Ima veliku rodnost i do 100 kg po stablu, pa se zbog tih osobina koristi se za pripremu rakije i kao sirovina u industiji. Rano stupa na rod, redovno i obilno rađa.
Priprema zemljišta za sadnju
Pre podizanja zasada, odnosno rigolovanja, površinu je potrebno očistiti i poravnati. Na osnovu pedoloških analiza i uz preporuku stručnjaka, pre rigolovanja treba rasuti NPK đubrivo. Rigolovanje bi trebalo obaviti kad je zemljište do dubine prodiranja pluga mak¬simalno prosušeno, a to je uglavnom u julu i prvoj polovini avgusta. Za šljivu je potrebna dubina rigolovanja od 50 do 70 cm, a na sušnijim zemljištima dubina mora biti veća.
Izbor sadnog materijala
Ako je obavljena jesenja sadnja, sadnice ne treba prik¬raćivati nego se to obavlja u rano proleće. Prekraćuju se na visinu 120 cm, pa je visina debla oko 80 cm, što omogućuje normalnu mehaniziranu berbu.
Izbor uzgojnog oblika
Šljivi najviše odgovara piramidalni uzgojni oblik. Ako se prepusti prirodnom razvoju, u većini slučajeva re¬zultat neće biti zadovoljavajući. Krošnja će biti pregusta, a obrastanje primarnih grana će biti loše jer dolazi do njihovog ogoljavanja zbog gustoće. Na takvim je mestima zaštita od bolesti i štetočina otežana, a plodovi su u takvim uslovima lošeg kvaliteta i uz to ostaju sitni. Uzgojni oblik koji najviše odgovara i koji se najlakše može formirati u praksi je piramidalna kruna. Taj uzgojni oblik sa¬stoji se od produžnice na kojoj su na razmaku 20 do 40 cm spiralno razve¬dene skeletne grane (njih 7 – 9).
Vreme i tehnika sadnje
Sadnja šljive, ako je zemljište na vreme pripremljeno, obavlja se u jesen ili proleće. Sadnica se ne prikraćuje u jesen nego u rano proleće pre po-četka vegetacije i to tako da bude 30 cm viša nego što želimo da bude visoko deblo. Za šljivu piramidalne krošnje sadni¬ca se prikraćuje na visinu 110 cm, a to znači da će deblo biti visoko oko 75 – 80 cm, što će omogućavati nesmetanu mehaniziranu berbu.
Održavanje zasada
Rezidba rodnih stabala obavlja se u periodu mirovanja voćki i u doba vegetacije. Zimskom rezidbom može se održavati uz¬gojni oblik zamišljenih svojstava i usmeravati uravnoteženi odnos vegetativnog i generativnog rasta. Letnjom rezidbom uklanjaju se ne¬potrebni mladari (time se poboljšava osvetljenost unutrašnjeg dela krošnje i omogućuje bolja kvalitet prskanja), a hraniva koja se troše za rast nepotrebnih mladara preusmeravaju se u rast skeleta krošnje, rast plodova i rodnih pupoljaka.
Međuredni prostor zatravljuje se tek nakon 2-3 godine nakon podizanja zasada. Košenjem (malčiranjem) trave povećava se sadržaj or¬ganske materije, poboljšavaju fizička, hemijska i biološka svojstva zemljišta. Ta organska materija omogućuje bolje upijanje kiše i snega na padinama. Smanjuju se nagla kolebanja temperature zemljišta, pa je leti zemljište ispod organske materije hladnije (uz visoke temperature zemljišta koren slabije prima hranu), a zimi toplije (pa teško dolazi do izmrzavanja gornjeg korenja). Otpali plodovi pre berbe i u berbi manje se oštećuju i prljaju. Nedostatak je u tome što u razdobljima suše, travni pokrivač oduzima potrebnu vlagu korenu šljive. Da bi se to ublažilo, trava se u voćnjaku mora se redovno kositi 6-8 puta tokom vegetacije.
Đubrenje
Prva godina – Pri sadnji voćaka dodaje se 40-60 t/ha zrelog stajskog đubriva u brazde s obe strane reda. Čim korovi počnu nicati ručno se okopa deo zemljišta oko voćki koji se ne može obraditi mašinama. Pre ručnog okopavanja, oko sadnica, u prečniku 30-40 cm, rasipa se KAN 27% u količini od 100 g po svakom sadnome mestu. Drugo prihranjivanje voćaka obavlja se početkom juna, na istoj površini i istom vrstom i količinom mineralnog đubriva. Krajem avgusta u međuredove voćnjaka rasipa se 500 kg/ha mineralnog đubriva KAN 27%. Nakon toga sledi oranje, tanjiranje i drljanje međurednog prostora kako bi se mogla obaviti setva uljane repice (za zelenišno đubrenje).